nedjelja, 20. prosinca 2015.

Ispovest – Prošle godine, sa prijateljima sam se dogovorio da roštiljamo…




Prošle godine, sa prijateljima sam se dogovorio da roštiljamo, pripremili to sve, sredili, atmosfera društvo ma extra. Kako prolazi vrijeme našeg druženja, započeta je i tema-svako žensko je ku*va! Slušam ja njih kako pričaju, ali to više alkohol priča nego njihov mozak, al momci ne odustaju,



žensko je ku*va i amin. Šta ću, kud ću? Dodijalo je to meni slušat, sjednem u auto i po njihove majke odem. Jelena, Andrea i Božice de čekajte me ispred kuće, sad ću doći po vas. Sjedimo dole kod lovačke kuće, hocemo napravit gulaš, a ne znamo kako i šta (smutim ja neku priču). Odem po njihi i pravac dole. Izlaze one iz auta, al nejasno je sad mojim prijateljima, otkud one. E momci, slušajte me


 

sad, dobro me slušajte. Sve ono što ste rekli za žensko, sve u najsitni detalj, ajmo sad lijepo i pred majkama da to kažete. Joj pa mi smo se šalili. Nemoj 5 puta da ponavljam, pričaj!! Vjerovali ili ne, do dana danas se ljute na mene, i neka se ljute, šta me briga. Žensko je nečiji borac, nečije svjetlo života i nikad ne smije biti tema takve price.

Nema komentara:

Objavi komentar